Moj zavičaj
Ispod gore koja se zove Medvednica nalazi se moj grad Zagreb. Kroz njega teče rijeka Sava. Krase ga mnogi parkovi od kojih mi je najdraži Maksimir jer se u njemu nalazi meni omiljeni zoološki vrt.
Volim šetati njegovim starim središtem i diviti se crkvi sv. Marka, katedrali, tržnici Dolac te parku Zrinjevac.
Raduju me druženja s kumovima i prijateljima uz jezera Bundek i Jarun.
Ipak najviše od svega veselim se bakinim domaćim kolačima i igranju sa sestričnom.
Greta Bodalec, 3. r., Frankfurt –Westend
„Zavičaj mog podrijetla“
Odakle sam ja? Gdje je moj kraj i korijeni? – Na ova pitanja vrlo mi je lako odgovoriti, zato što srce brzo prepozna komu i čemu pripada.
Sjećam se još iz ranog djetinjstva kako smo svoj godišnji odmor provodili kod bake i djeda u jednom malom selu, Lipi, pokraj Tomislavgrada u Bosni i Hercegovini. To je mjesto posebno drago srcu mom, jer me uz njega vežu uspomene i sjećanja koje je ponekad teško opisati riječima. Moja baka nas uvijek izljubi i izgrli kada dođemo, kao da nas nije vidjela sto godina. Ona se uvijek brine da ne bi netko od djece ostao gladan, pa svakome ispunjava želje. Najdraže mi je kad baka priča o svojoj mladosti i kako je naš kraj nekad prije izgledao. Onda se ja divim i zamišljam šarena polja prekrivena cvijećem, pastire i njihova stada, naš lijepi planinski kraj. Baka uvijek prepričava priče dok gledam njene stare slike. I svaka je posebna na svoj način.
Odjednom osjetim miris pečenih kukuruza koje moj djed peče na ognjištu na sušari. I trk, za par sekundi sam tamo. Promatram i pomažem djedu da se svaki kukuruz ravnomjerno ispeče. Kad su gotovi, za čas nestanu, a djedu je to veoma drago, pa nas djecu pošalje na njivu da uberemo još koji.
Dok sada razmišljam što najviše volim iz mog kraja, nekako se ne mogu odlučiti. Jednostavno volim sve, od ljudi, zraka, prirode, hrane do običaja i tradicije. Osjeċam da je sve to dio mene i da tamo pripadam. Kad sam tu vrijeme brzo prođe i nema vremena za gubljenje na nepotrebne stvari primjerice na televiziju i mobitel. Svaki je dan ispunjen novim aktivnostima, pa tako smo jedan dan s rođacima, drugi dan posjeċujemo Međugorje, a treći smo pak na moru.
Često me moji prijatelji iz Njemačke pitaju kako uspijevamo u tako kratkom vremenu obiċi sve, a pri tome još uživati i odmoriti se. Ja im kažem: „Dođite u Tomislavgrad, pa ċete vidjeti.“ Ovaj grad je zbog svog položaja idealan, sve je blizu i svugdje stignete. Tu ima za svačiju dušu ponešto. Tko voli planinariti tu je mnoštvo planina i brda, a ni more nije daleko.
Ja posebno volim šetnju s mojom tetkom i njenim psom po Duvanjskom polju. Taj pogled iz polja na sve četitri strane svijeta je neopisiv, a najljepše je odatle promatrati zalazak sunca. U kasno ljeto pronađemo i divlje voċe, kupine i maline, pa se zaslađujemo uz pjev ptica i blagi vijor vjetra.
Ima tu još puno toga što me za moj zavičaj veže, a na prvom mjestu je ljubav prema našem hrvatskom podrijetlu i domovini. Zato hvala mojim roditeljima što su nam to usadili i vezali nas uz svoje korijene. I na kraju želim reći da zavičaj treba doživjeti svaki pojedinac za sebe. A to nisu samo kuće, vikendice, drveće, planine, nego je to svaki osjećaj, miris i uspomena koja nas veže za njih.
Antonija Lončar, 7. r., Frankfurt – Westend
ZAVIČAJ MOG PODRIJETLA
Moja obitelj je podrijetlom iz Hercegovine. Tu ima puno planina, krša i kamenja. Naša planina se zove Čabulja. Najviše se volim penjati na brdo kad odem na odmor. Tu pravimo kamene kućice, tražimo skakavce i guštere.
Frida Smoljan, 2. r., Frankfurt – Westend
Iako sam rođen u Wisabadenu moja druga domovina je domovina moje majke Hercegovina. Svakog ljeta rado odlazim u Mostar posjetiti moju babu Veru . Obožavam stari grad i igranje s mojim priateljima. Prije nego što napustimo sunčanu Hercegovinu i pođemo u Dubrovnik svratimo u Dobro Selo na groblje gdje leži moj dedo, pradedo i prababa. Kada sam ponovo u Njemačkoj radujem se Wiesbadenu, ali jedan dio mog srca uvijek ostane u Hercegovini.
Luka Oldenkott, 4. r., Wiesbaden
Naš zavičaj se zove Hercegovina (Široki Brijeg). Prije se nazivala Zahumlje ili Humska zemlja. Hercegovina se prostire od mora (Neum) do visokih planina (Čvrsnica 2.228 m). Klima je mediteranska, submediteransko- planinska i planinska. Hercegovina je istovremeno i planinska i nizinska i primorska i kontinentalna. Slikovite planine, Neretva, primorski pojas i plavo more daju joj osebujnu i neponovljivu ljepotu. Na relativno malom prostoru susrećemo bogatstvo reljefnih i geoloških oblika, raznovrsnu floru i faunu, te povijesne i kulturne spomenike: dva prelijepa parka prirode, Hutovo blato i Blidinje, Neum, kao primorsko odredište, te Mostar kao političko, gospodarsko, financijsko i kulturno središte.
Andrija i Anica Bošnjak, 5. i 7. r., Kassel II
Dalmaciju smatram svojim zavičajem. Svake godine za ljetne praznike putujem sa roditeljima
na more u Kaštela. Kaštela su jedan mali gradić u blizini Splita. Sveukupno ih ima sedam i svaki od njih ima jednu utvrdu. Posebno mi se sviđaju ulice koje se zovu Kalete. Ljeti su uvijek prepune ljudi i svugdje se čuje muzika. Postoji mnogo starih kamenih kućica u kojima se često prodaju suveniri.Skoro svake večeri se održavaju koncerti na koje rado odlazim. Ipak me najviše raduje odlazak na plažu i šetnja sa roditeljima navečer uz more.
Kiara Peran, 6.r., Frankfurt – Bornheim I
Selo Vašarovine
Vašarovine je lijepo selo sa puno prirode. U selu je jako tiho jer nema ni auta ni buke. Čuje se samo šum šume, pčele i ptičice. Imam veliku ledinu ispred kuće gdje mogu igrati nogomet cijeli dan. Dok se ja igram djeda i tata pale vatru za roštiljanje. Svi skupa uživamo biti na selu.
Pero Kovač 1. r., Bad Vilbel
NA MORU
Svake godine se radujem odmoru u Hrvatskoj zato što mogu ići na more. Uživati u moru, plivati, roniti i gledati brodove kako plove našim morem. Volim druženja s djecom, a posebno mi je lijepo kad idem vidjeti arenu u Puli.
Luka Wilke, 3. r.,Frankfurt – Nied
Moj hrvatski
Od malih nogu
hrvatski jezik učim,
ljepoti njegovoj se divim
i s veseljem ga govorim!
Najljepše pjesme
hrvatski su ispjevane
himna naša,domoljubne pjesme
i pjesme sportske,navijačke!
Ponosna sam i gorda
na jezik svoj i zato
s njim u i njemu
POJ!
Martina Pejić-Gašparević, 8. r., Frankfurt-Preungesheim II
Moj hrvatski jezik
Hrvatski jezik je predivan, stari jezik razvijan stoljećima. Hrvatski je jezik raznolik i poseban u svakom dijelu Hrvatske. U Dalmaciji i Istri priča se štokavski, u Međimurju i Zagorju kajkavski, u Slavoniji štokavski… Ja sam odrastao u glavnom gradu Zagrebu. Imam puno prijatelja i uspomena iz Zagreba.
Svoje prve riječi progovorio sam na hrvatskom, prva slova napisao sam na hrvatskom, prve stranice pročitao sam na hrvatskom. Iako sad živimo u Njemačkoj, kod kuće uvijek pričamo hrvatski jer je to najljepši jezik na svijetu i nikada ga neću zaboraviti. Često se vraćamo u Hrvatsku i uvijek kada dođem nazad osjećam se kao kod kuće jer je to moj pravi dom.
Matej Marković, 8.r., Griesheim
