Intervju s generalnim konzulom RH – Josipom Špoljarićem

Intervju Hrvatske nastave Wiesbaden

s generalnim konzulom Republike Hrvatske – Josipom Špoljarićem

Intervju Hrvatske nastave Wiesbaden s generalnim konzulom RH u Frankfurtu  održan je u subotu, 15. 12. 2012., prije božićne priredbe na kojoj su sudjelovali stariji i mlađi učenici.  Pred prepunom učioniciom u hrvatskoj katoličkoj misiji Wiesbaden intervju su vodile učenice Ana-Lena Bliznac i Ana-Maria Klišić.

Ana-Lena Bliznac: Dobar dan! Lijepo vas pozdravljamo i zahvaljujemo Vam što ste se odazvali našem pozivu da održimo intervju s Vama. Ja sam Ana-Lena Bliznac. Na hrvatskoj smo nastavi pripremili nekoliko pitanja o Vama i Vašem poslu.

Za početak možete li nam objasiti što je to konzul i koje su njegove zadaće u inozemstvu?

Prije svega svima dobra večer, vašoj učiteljici, roditeljima, bakama i djedovima i svim učenicima! Kada vam je vaša učiteljica rekla da ćete razgovarati s generalnim konzulom, sigurno ste si mislili pa što je to. Zato i je vaše prvo pitanje što je to konzul i kakav je to posao. To djeluje čudno i neuobičajno. Osobito vi mlađi znate za političare, za estradnjake, za populane ljude. Mi smo dio državne uprave koja zasupa Hrvatsku u inozemstvu. Mi smo kao neki specijalci, komandosti koji smo poslani u inozemstvo da njegujemo međudržavne odnose i predstavljamo svoju zemlju. Postoje dvije vrste konzula, jedno su diplomati u veleposlanstvu, a drugo su konzuli. Konzuli su u generalnom kunzulatu ili konzulatu. Postoje i profesionalni konzuli i počasni konzuli. Kao Republika Hrvatska u Njemačkoj imamo 5 generalnih konzulata – Hamburg, Düsseldorf, Frakfurt, Stuttgart i München te imamo dva počasna konzula,  jedan je Dr. Augter u Mainzu. Mi profesionalni konzuli smo diplomati iz Hrvatske. Ima više činova konzula, rangirani smo kao vojska. Postoji ataše, konzul trećeg razreda, konzul drugog razreda, konzul prvog razreda, konzul savjetnik i generalni konzul. Ja sam generalni konzul koji vodi generalni konzulat. Ja sam recimo kao direktor škole, a vaša učiteljica je kao konzul savjetnik. Naša zadaće je predstavljati Hrvatsku na jednom području. Mi u Generalnom konzulatu u Frankfurtu smo zaduženi za predstavljanje Hrvatske u Hessenu, Rheinland – Pfalzu i Saarlandu. Samo je hrvatsko veleposlanstvo u Berlinu zaduženo za cijelu Njemačku i to politički, gospodarsko, kulturno, medijski i za ostala područja.

Tko sve može postati konzulom?

Konzulom može postati djelatnik Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske. Dio zaposlenika radi u domovini, a dio u inozemstvu – to su diplomati i konzuli. Konzul može postati onaj koji završi fakultet, ima visoku naobrazbu i mora znati jedan ili dva svjetska jezika. To su glavni uvjeti.

Kako ste Vi odlučili postati konzul?

To mi je najteže pitanje. Ja nisam odlučio, to je jednostavno došlo. Pružila mi se prilika da radim u državnoj upravi 90-ih godina, kada se stvarala Hrvatska država. Onda su nas razvrstavali i ja sam slučajno završio u ministarstvu vanjskih poslova.

Kako izgleda jedan tipični radni tjedan generalnog konzula Republike Hrvatske u Hessenu?

Nema tipičnog radnog tjedna. Mi imamo jednu rutinu, ali opet svaki dan je nešto novo. Dio naših poslova je „tipičan“ kako ste rekli jer imamo svoje radno vrijeme, ali vi vidite samo taj dio našega rada. To je kada dođete na šalter pa vam trebaju putovnice, potvrde. Vi to možda ni ne znate, ali vaši roditelji, bake i djedovi znaju koliko dokumenata se mora vaditi u službenom tijelu – putovnice, potvrde i ostalo. Događa se da nekim Hrvatima koji dođu ovdje na proputovanje  ukradu dokumente i novac pa se mi moramo pobrinuti da oni dođu u Hrvatsku. Da vas ne strašim, ali ima i naših Hrvata u zatvoru. I njima moramo biti na usluzi. Postoje i kriminalniji slučajevi, kada moramo surađivati i s Nijemcima. To je jedna rutina koju imamo u radno vrijeme, ali i izvan toga mi imamo kontakte s njemačkim vlastima, gospodarskim komorama i održavamo odnos s Hrvatima. I ja sam večeras došao na ovo kulturno okupljanje Hrvata u ime Hrvatske države.

Je li teško raditi Vaš posao i imate li puno stresa na poslu?

Svaki posao je lijepo raditi, ako ga znate raditi i ako ga volite raditi. I učiti je lijepo, ali može biti jako teško, ako nešto morate učiti, a ne dam vam se, ako  roditelji ili učiteljica inzistiraju, onda je to teško. Teško je raditi i ako se ljudi međusobno ne trpe, ali onda sam ja, kao neki direktor škole odgovoran da raspored poslova bude precizan i da svatko zna što da radi, a ako koji problem nastane, ja ga riješim. Kad na taj način radimo, onda je lijepo raditi.

Što vas inspirira biti konzul?

Vi mladi ljudi mislite što bih radio ili što ću raditi. Zapravo ne znamo što bismo radili. I mene ništa posebno ne inspirira biti konzul, nego jednostavno da nešto radim. Ispalo je da sam završio u diplomaciji i onda se čovjek trudi naučiti posao, da se uklopi i da eventualno čak nešto ambiciozno pridonese poslu. U tom smislu me to može motivirati, ali biti konzul je posao kao i svaki drugi.

Ana-Maria Klišić:

Jeste li odrasli u Hrvatskoj, nedostaje li Vam domovina?

Jesam odrastao sam u Hrvatskoj, u jednom malom mjestu na sjeveru Hrvatske. Volim reći da sam odrastao na najsjevernijem Hrvatskom otoku, u Međimurju pored Čakovca. Na latinskom zove Insula Muro, zato kažem da je to otok. U Zagreb sam išao u školu. Sada sam u Njemačkoj. Naravno da kada ste vani da vam nedostaje zavičaj gdje ste rođeni, ali s druge strane upoznajete nove ljude i zemlje. I taj jedan mali žalov za domom malo je manji nego bi inače bio. Znate i sami da, s druge strane, mnogi iz Hrvatske bi rado htjeli doći u Njemačku.

Jeste li studirali u Hrvatskoj? Koji ste fakultet završili?

U Hrvatskoj sam studirao. Završio sam filozofiju i teologiju, a kombinirano sam studirao još i ekonomiju.

Kako ste služite njemačkim jezikom?

Sada ne smijem govoriti na njemačkom da ne vidite kako znam ili ne znam njemački. Čovjek uvijek mora učiti, a ja sam već više godina u njemačkom govornom području. Nisam još uvrijedio niti jednoga Nijemca pa se nadam da dobro govorim njemački jezik.

Što je za Vas Hrvatska?

Hrvatska je dom. To je mjesto gdje sam rođen, ono što ja jesam i gdje imam svoje korijene. Vama mladima govoriti o svojim korijenima je nešto što u vašem svijetu možda ne postoji, ali Hrvatska nije samo ono statično što sam ja dobio od svojih predaka, nego i ono što ja radim. Ja stvaram Hrvatsku. Tako onda gledam i svakog Hrvata, i onoga koji viče da je veliki Hrvat ili manji Hrvat, što radi za Hrvatsku.

Možete li nam reći koja će biti uloga Hrvatske u Europskoj Uniji? Što će to značiti za nas mlade?

To je jako dobro pitanje i baš mi je bilo drago vidjeti da ga postavljate jer je to vama najvažnije. Hrvatska treba imati samopouzdanje, ali treba znati gdje je njezino mjesto u Europskoj Uniji. Vi sami znate, živite u skoro najvećoj članici Europske Unije. Nijemci su svjesni da su oni najjači, najveći i najmoćniji u Europskoj Uniji. Oni svoje interese u Europskoj Uniji najlakše i najdosljednije zastupaju. Ako pogledate Španjolsku ili Grčku, one su velike, ali ne tako jake zemlje i u odnosu s Njemačkom ne mogu sve što bi htjele, jer je Njemačka najodgovornija. Njemačka kaže što bi i drugi trebali raditi da bi svima bilo bolje. Tako će i Hrvatska trebati sa svoje strane učiniti da u Hrvatskoj ne bude problema koji će utjecati na Europsku Uniju, s druge strane da se pripremi da može iskoristiti ono najbolje od Europske Unije. Tu ste vi mladi! Vi ćete bez problema putovati, školovati se, zaposliti se i živjeti gdje god hoćete u Europskoj Uniji. Vaši će telefoni će biti jeftini, sve će vam biti na raspolaganju da biste se mogli razviti i doprinjeti budućnosti Europske Unije. To je smisao Europske Unije!

Za kraj, možete li nam reći, zašto je važno učiti hrvatski jezik?

Posebno mi je bilo drago kada sam vidio ovo vaše pitanje. Ne znam je li to vaše pitanje ili ga je gospođa Moslavac smislila. Ako je vaše, onda mi je još draže. Vi ovdje imate problem kao djeca, želite se pozicionirati među Nijemcima i želite da vas oni prihvate. Morate sve dva puta znati bolje od Nijemaca, da bi vas oni prihvatili. Vi hoćete biti prihvaćeni od ovog društva u kojem jeste, osobito od vaših vršnjaka i mladih. Ja se usudim reći, a mislim da ćete ubrzo i sami to vidjeti, čim više vi sebe poštujete kao Grka, Španjolca, Talijana, Hrvata ili Hrvaticu i ne sramite se toga, Nijemci će vas mirnije i bolje prihvaćati. S druge strane vi ćete na poslu imati prednost jer znate jedan jezik više nego Nijemci. Ne kaže se badava koliko jezika govoriš, toliko ljudi vrijediš. To će vam se sigurno u životu pokazati. Hrvatski učite prvo zato jer smo mi Hrvati, mi se izražavamo, osobito emocionalno, na hrvatskom jeziku. Izražavanje sebe na svom jeziku je nešto posebo, to vam niti jedan jezik, koliko god ga dobro znali, ne može nadoknaditi. Druga stvar je znanstveno dokazana, čim više jezika govorite, to lakše učiti novi jezik. Čim materinji jezik bolje znate, tim brže i lakše naučite i njemački jezik, koji je vama skoro kao materinji jezik. Hrvatkoga jezika se ne trebate sramiti, nego dapače on će vam biti samo prednost! Zato je važno učiti hrvatski jezik.

Ana-Maria Kllišić: Poštovani generalni konzule, zahvaljujemo se što ste izdvojili svoje vrijeme i odgovorili na naša pitanja.

Ana-Lena Bliznac: Mogli smo saznati puno toga zanimljivoga i korisnoga za nas mlade. Intervju s Vama izdat ćemo u našem školskom časopisu i u časopisu „Riječ“.