Postoji nešto posebno dirljivo u prizoru djece koja žive u Njemačkoj, a znaju napamet stihove koje je Antun Mihanović napisao prije gotovo dva stoljeća. Upravo takav prizor obilježio je ovaj tjedan na satovima hrvatske nastave  u Kasselu, Bad Hersfeldu, Gießenu,  Frankfurtu-Sachsenhausenu, Darmstadtu, Frankfurtu-Niederurselu, Griesheimu i Rüsselshelmu, tamo gdje se svaki tjedan, usred svakodnevnog života u inozemstvu, čuva i njeguje ono što nas čini Hrvatima.

Povod je bio poseban: 30. svibnja, Dan državnosti Republike Hrvatske. Dan koji nas podsjeća da sloboda nije bila uvijek zajamčena — i da ju je trebalo izboriti.

Sat je počeo pitanjima koja se na prvi pogled čine jednostavna, ali kriju bogatu priču. Učenici su na karti pronalazili Hrvatsku, zemlju koja leži na razmeđu Srednje Europe i Sredozemlja, i otkrivali tko su njeni susjedi: Slovenija, Mađarska, Srbija, Bosna i Hercegovina te Crna Gora, a  s druge strane Jadranskog mora – Italija.

Razgovaralo se i o tome kakva je Hrvatska uopće: koliko ima stanovnika, gdje je njeno srce – Zagreb, kolika je njezina obala i zašto je ova mala zemlja toliko posebna na europskoj karti.

Potom su na red došli simboli, oni koje nosite na dresovima, vidite na svečanostima i prepoznajete s druge strane svijeta. Hrvatska zastava s crveno-bijelo-plavim bojama i grb sa šahovnicom jedan su od najprepoznatljivijih nacionalnih simbola na cijelom kontinentu. Učenici su saznali odakle dolaze, što znače i zašto ih se s ponosom ističe.

Kulminacija sata bila je posvećena himni „Lijepa naša domovino” koja nije samo službena pjesma, ona je priča o ljubavi prema zemlji, napisana u trenutku kada Hrvatska još nije bila slobodna, ali je već sanjala slobodu.

Učenici su saznali da je stihove napisao Antun Mihanović 1835. godine, u jeku hrvatskog narodnog preporoda, a da ih je uglazbio Josip Runjanin. Ono što je počelo kao rodoljubna pjesma u 19. stoljeću, danas svaki nogometaš, olimpijac i školarac pjeva s rukom na srcu.

A onda su je zapjevali i naši učenici.