Pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske te u organizaciji koordinacije Hrvatske nastave Hessen i profesorice hrvatskog jezika OŠ dr. Franje Tuđmana iz Knina učenici osmog razreda posjetili su Frankfurt i okolicu te doživjeli svakodnevnicu hrvatskih iseljenika.

U prvom tjednu mjeseca travnja učenici i profesorice OŠ dr. Franje Tuđmana iz Knina proveli su nezaboravne trenutke u Frankfurtu i okolici. Smješteni u Eschbornu u obitelji učenika Hrvatske nastave gosti su upoznali svakodnevnicu svojih vršnjaka, odlazak u školu, ispunjavanje dnevnih obaveza, ali i druženje u krugu obitelji i prijatelja Hrvata. Osim turističkog razgledavanja grada Frankfurta i posjete Prirodoslovnom muzeju „Senckenberg“ djeca su 4.4.2019. prisustvovala hrvatskoj nastavi na nastavnom mjestu Frankfurt – Preungesheim. Učenici su goste upoznali s konceptom Hrvatske nastave u inozemstvu te njezinim oblikom u SR Njemačkoj. Zajedničkom suradnjom, komunikacijom i u veseloj atmosferi uspješno su realizirali radionice u razredu. Uz pomoć roditelja gostima su na kraju uručeni suveniri grada Frankfurta i zajednička fotografija kao uspomena na kratke, ali nezaboravne trenutke.
Zadnjeg dana u petak 5.4.2019. na nastavi svojih domaćina gosti i učenici hrvatske nastave uspješno su snimili potreban materijal za radijsku emisiju „Anegdote iz školskog života“. Time je ostavaren i glavni cilj ovog projekta: poticanje izražavanja na zavičajnom govoru. U izmjeni anegdota učenici su također uvidjeli posebitosti vlastitog zavičajnog govora te razlike u govoru drugih.
Nakon nastave u društvu „zamjenskih obitelji“ i novih prijatelja gosti su se u večernjim satima uputili prema Hrvatskoj završivši time svoju novu avanturu iz školskog života.

Radijsku emisiju u cijelosti možete poslušati na stranicama OŠ dr. Franje Tuđmana. Ovo je poveznica koja Vas vodi direktno na članak o projketu:

http://os-drfranjetudmana-knin.skole.hr/skola/projekti?news_hk=5263&news_id=1103&mshow=996#mod_news

U nastavku pročitajte nekoliko učeničkih anegdota iz školskog života.

PEČENI KESTENI

Dan kao i svaki drugi, mi – djeca iz kvarta – smo se okupili iza zgrade. Igrali smo se, čuvali pse, šalili se…Bili smo na livadici do koje vodi 10-ak stepenica, a iznad je parkiralište moje zgrade.
Tog sam dana donijela punu vreću kestena. Svi su pitali: „Sinko, odakle ti tol´ki kesteni?“ „A, nu!“ odgovorila sam, „skup´la!“ Došli smo nekako na temu pečenih kestena pa sam rekla: „Moja mater to vaji sprema.“ Netko od prijatelja me pitao: „Oklen ti materi tol´ko kestena, di ih nabavi?“ Iako nisam znala odgovor, da ne bi bilo da ne znam, rekla sam: „Isuse, pa ja joj dan ove šta ja skupin vanka!“ S parkirališta se čulo smijanje mojih susjeda, a jedan je dobacio: „Siguran san da ne peče te kestene.“
Tek nakon nekoliko godina sam shvatila što je htio reći, ali bit je da nije sramota ne znati, sramota je praviti se da znaš.

Ana Kovačević

ČASNA SESTRA

Jednoga dana, kada sam kasnio u školu, trčao sam niz stepenice. Pred kraj stepenica sam zapeo, napravio salto i pao na leđa. To se dogodilo ispred samostana, a jedini svjedok mojeg pada je bila časna sestra koja me potapšala po ramenu i rekla: „Di žuriš, sinko, u raj ćeš stići prije ili kasnije.“

Antonio Paić

IZGUBLJENE

Prije nekoliko godina s razredom sam posjetila jednu utvrdu. Sjedila sam u vlaku s dvije prijateljice. Pričale smo, a odjednom je jedna od njih primijetila da je razred već izašao.
Mi smo onda sišle na idućoj stanici i vratile se na onu na kojoj je naš razred sišao. Međutim, njih tamo više nije bilo pa smo nazvale tajništvo škole i tražile broj naše učiteljice. Onda smo nazvali naše mame. Jedna od njih nam se smijala, a druga je pomogla kako da nađemo naš razred. Nastavili smo dalje vlakom do jedne stanice od koje smo morali uzeti taxi do utvrde. Tamo nas je čekao razred.
Tada nam nitko ništa nije rekao, ali i dan danas posebno nama naglašavaju gdje i kada moramo izaći kad negdje zajedno putujemo.

Lorena Rošić, 9. r., Eschborn

NESTANAK
Jednog dana neka učenica iz 5. razreda nestala je iz škole. Onda je došla policija i tražila je po WC-u i po cijeloj školi. Nikako je nisu mogli pronaći pa su dali obavijest na razglas da su joj našli novčanik jer su mislili da se negdje skriva.
Nadali su se da će čuti obavijest i doći po svoj novčanik, ali nije. Navodno se neki čovjek javio na njen mobitel kada ju je mama nazvala. Nakon nekoliko dana smo saznali da je otišla iz škole zato što je imala natjecanje u plivanju i bojala se toga. Htjela je ići kod rođakinje, ali se na putu izgubila.
Nadam se da je cura naučila da prije nego takvo nešto opet poželi napraviti, najprije dobro razmisli.

Nikolina Buljan, 10. R., Eschborn

ZAŠTO SE NE SMIJE RUGATI DRUGIMA?
Jednog dana, u šestom razredu, moj prijatelj je totalno „poludio“.
Moji prijatelji su se šalili da se on zaljubio u našu novu učiteljicu. On je viknuo: „Ne!“ i bacio komad krede u zid. Za nas je to bila samo šala, ali njemu je jako zasmetalo. Problem je bio što nas je taj dječak tužio učiteljici. A ona nas je kaznila tako da smo morali pisati stranicu razloga zašto se ne smijemo rugati drugim ljudima.
Iz svega toga sam naučio da se ne rugam drugim ljudima jer se oni onda osjećaju loše.

David Rošić, 6. r., Eschborn

JANIK I STOL
U osmom razredu, na satu Engleskog, Janik je rekao da je njegova teka puna i da nema više gdje pisati.
Učiteljica ga je ozbiljno pogledala ispod naočala i odgovorila: „Piši po stolu do kraja sata, na kraju sata ponesi stol sa sobom kući.“ Na trenutak je zavladao muk u razredu, a onda su se svi počeli smijati.
I danas u jedanaestom razredu nasmijemo se ponekad toj priči.

Paul Luka Sieber, 11. r., Eschborn